DVADESET I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU „B“,

Blažena Djevica Marija Kraljica

Blagdan, 22. kolovoza 2021.

 

  • Čitanje dekreta (Željka Vakula) i govori župljana..
  • Slavimo Dvadeset i prvu nedjelju kroz godinu „B“.
  • Iduće nedjelje su mise u 9, 11 i 18,30. Poldanju će predvoditi mons. dr. sc. Ivan Šaško, pomoćni biskup, predstaviti i uvesti u službu novoga župnika, vlč. Tomislava Šaguda, dosadašnjeg privremenog upravitelja župe Zabok.
  • Kaže narodna mudrost: ‘Svakoga gosta tri dana dosta!’ Ja sam se zadržao ovdje kod vas 12 godina, dostigavši najdugovječnijeg vlč. Zvonka Vukovića, ali ga nisam uspio prestići. I nisam se osjećao kao gost, dapače, trudio sam se biti u zajedništvu brojnih suradnika dobar domaćin koji priprema stol za koji nas poziva Gospodin Isus na svoju gozbu ljubavi, koja će se jednom nastaviti i u vječnosti.

Upravo ta spoznaja, ta diferencia specifica, s kojom ne računaju svi ljudi, ali da mi vjernici, trebala bi nam biti i svojevrsna utjeha u časovima rastanaka. Mi vjernici uvijek smo međusobno povezani, i kad preselimo na neko drugo mjesto, ili u konačnici i u vječnost, nas i dalje povezuje naša posvudašnja zajednica Crkva, i kroz nju molitva. Kad se udružimo u molitvi, na bilo kom mjestu bili, ili bilo kamo preseliti ili otišli, i dalje smo blizu, i dalje osjećamo povezanost, i dalje se zauzimamo jedni za druge.

I u mojim novim župama Ozlju i Vrhovcu, kamo ste dobro došli, samo se najavite da vas znam dočekati, ja ću se molitvom i dalje zauzimati za vas, pa vas molim da i vi to isto činite za mene.

Ovih dana su mi dvije osobe rekle da svakako očekuju suze, na što sam im odgovorio: Ako suza možda i ne vidite, to ne znači da nisam žalostan, ili da mi ovdje s vama nije bilo prelijepo, kad jest, nego to znači da dostojanstvo službe očekuje određenu suzdržanost, ili prisebnost, kako ne bi nikad skrenuo pažnju na sebe s Onoga koji je uvijek pa i danas na ovom našem susretu najvažniji, a to je Gospodin, on jedini zaslužuje proslavu.

Drugi je razlog, treba se malo i našaliti, da sam poslao već svu odjeću, pa su i sve maramice otišle u Ozalj, i ne bih se imao čime obrisati.

Ali u ovim Vašim pogledima i emocijama čitam Vašu ljubav prema meni ovakvom kakav jesam, na čemu Vam od srca i najiskrenije svima zahvaljujem.

I ako želimo uvijek biti pred Bogom i prema sebi i drugima iskreni, to ja ionako nisam zaslužio, i stoga Vam još više hvala.

Zato uz hvala uvijek treba stajati i riječ oprosti. Zajedno smo napravili što smo i koliko mogli, ali uvijek se može bolje i više, stoga se želim ispričati svima ako sam koga nekom nesmotrenošću povrijedio ili ražalostio.

Dobri Gospodin neka mi se za sve propuste i greške smiluje i iskaže svoje beskrajno milosrđe i oproštenje.

Na kraju želim upotrijebiti stihove hrvatskog pjesnika Rajmunda Luke Kuparea. On je napisao pjesmu Zahvala i danas ju želim iskoristiti također i kao svoju zahvalu:

 

         Gospodine, zahvaljujem Ti za sve što sam primio.

         Za milosti koje sam tražio,

         a nikad ih nisam dobio.

         (Zahvaljujem ti i za milosti koje sam dobio,

         a nikad ih nisam zaslužio.)

         I za one koje sam primio,

         a nikad ih nisam spoznao.

          Moje su misli sitne, a želje sebične.

                 Jer i dok Ti zahvaljujem,

                 uvijek za nečim uzdišem.

                 Gospodine, udijeli mi milost najveću:

                 Tvoje ne zaboraviti darove!

         Vas i sve vaše neka prati zagovor Blažene Djevice Marije Kraljice i neka vas čuva i blagoslovi svemogući Bog, + Otac i Sin i Duh Sveti. – Amen.

         Idite radosno u miru!. – Bogu hvala.