Župne obavijesti, 06. 11. 2016.

TRIDESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU ‘C’,

Blagdan, 6. studenoga 2016.

• Trideset i drugu je nedjelja godine „C“. Misu smo slavili za: + Jelku Rastić i Zorku Serdar (9); + obb. Slišković i Mijić (18,30).

• U utorak je bl. Gracija Kotorski, redovnik, u srijedu posveta Lateranske bazilike, u četvrtak sv. Leon Veliki, papa, u petak sv. Martin biskup, u subotu sv. Jozafat, biskup mučenik.

• Ovoga tjedna župna kateheza odvija se po grupama kako je istaknuto na rasporedu.

• U utorak u 16,30 započinje upis misnih i molitvenih nakana za iduću 2017. godinu, a u 19 je sastanak članova Župnog ekonomskog vijeća. U srijedu u 18,15 molimo Večernju časoslova. U srijedu u 18 sati u prvostolnici svetu misu predvodi kardinal Gerhard Ludwig Müler, pročelnik Kongregacije za nauk vjere, predsjednik Međunarodne teološke komisije, predsjednik Papinske biblijske komisije te predsjednik Papinske komisije „Ecclesia Dei“. U petak je vjeronauk za mlade, a u subotu u 11 sastanak čitača i ministranata.

• Tisak nabavite na polici, a od danas možete nabaviti i razne nove kalendare za 2017. godinu.

• Uoči spomendana sv. Martina biskupa u petak, liturgijsko-pastoralni list ‘Živo vrelo’ donosi zanimljiva razmišljanja liturgičara i pomoćnog zagrebačkog biskupa mons. dr. Ivana Šaška „izazvana manifestacijom poznatom pod nazivom ‘Martinje’, smatrajući da bi te informacije bile korisne da ih znaju oni koji sudjeluju u događajima koje će jedni zvati folklorom, drugi kulturnom baštinom, a treći običajima koji se nipošto ne smiju zaboraviti. Sv. Martin je bio gorljivi kršćanin, asketa ili isposnik, predan evanđelju, spreman za njega i umrijeti. Kao vojnik susreo je polugolog siromaha te ga zaogrnuo polovicom svoga plašta. Ta scena sažima dobrotu i pozornost toga sveca na sve što je nezaštićeno, ponizno, bijedno i potrebno pomoći. Godine 371. postaje biskupom u Toursu sačuvavši značajke koje obično nisu resile biskupe njegova doba budući su redovito dolazili iz redova učenih građana. Jedna od tih je pohađanje najsiromašnijih. Nadalje, shvaćao je da neupućenost klera uzrokuje skretanje u razna krivovjerja te se zauzimao za školovanje svećenika. Gajio je skromnost, siromaštvo, zajedništvo, solidarnost i molitvu. Sveti se Martin predstavlja kao branitelj slabih pred carevima, založen oko puštanja na slobodu nepravedno zatočenih, oko povrata oduzete imovine i povrata prognanih. Nakon ovog kratkog prikaza, nameće se pitanje, a što je s vinom, vinskim pričama, pijančevanjem, proslavom metamorfoze kojoj se raduju i ‘vjernici’ i ‘nevjernici’? Kakve veze ima sv. Martin s nekim obredom koji se netko usudio nazvati ‘krštenjem mošta’? Sv. Martin ima nesreću što se njegova smrt našla u kalendaru na mjestu kada vinski procesi dolaze u završnu fazu, i što taj dionizijski kult, u kojemu se od stvarnoga obreda napravila parodija, što tu iskrivljenost podupire i poneki neupućeni svećenik. Ironija je u tome što je sv. Martin, gorljivi borac protiv poganskih zabluda postao zamjenom poganskog boga Bakha ili u rimskoj verziji Dionizija. Zbog svega toga prosječni hrvatski vjernik na spomen imena toga sveca neće pred očima imati kršćanina, biskupa koji se sav predaje bližnjima i koji ruši idole jednoga politeističkog svijeta, nego će odmah izgovarati riječi mošt i vino. To je združenost ironije i ignorancije te iskrivljavanje kršćanstva po nečijoj mjeri, pred čime bi kršćani trebali možda još i zapljeskati. Ipak, veli biskup Šaško, kad se netko odvaži izgovarati riječi koje bi trebale biti duhovite, a slijede logiku kršćanskih molitava sakramenata inicijacije; kada na sebe stavlja imitaciju biskupskih insignija, barem mu se treba reći da sv. Martin u 4. st. nikada nije nosio takve insignije, jer su u tome obliku uvedene puno kasnije. I tko će se zaljubiti u kršćanstvo ako ga mi predstavljamo uz zvuke Bakhova ili Dionizijeva smijeha? Nije mi jasno zašto se kapelice u vinogradima posvećuju sv. Martinu; zapravo nije mi jasno zašto se tamo uopće grade, kad su nam i župne crkve previše mrtve. Ne vjerujem da se tamo istinski moli, a vjerujem da su dio čudnoga dekora koji – premda izgleda kršćanski – s kršćanstvom nema ništa zajedničko. Svjestan sam da se ljudi u svojoj slobodi mogu zabavljati na različite načine, da im taj okvir dopušta i nešto što će drugi prepoznati kao izrugivanje, ali mi nije jasno kako se kršćani, ne samo mirne savjesti, već i s nekim posebnim žarom i predanošću mogu prepustiti takvim slavljima. Znam da će mi netko uputiti primjednu da sam pretjerao u strogoj ocjeni, ali u ovome što sam rekao nije u pitanju samo mošt, vino i sv. Martin, već povezanost nepovezivoga i izgubljenost mjerila, a to nije pitanje samo jednoga blagdana, već puno šire. Pitanje koje se zrcali u mnogim područjima našega života.“

• Blagoslov Božji neka prati sve nas!